Br. 2
RFSL-ovo divljenje pedofiliji drevne Grčke

Sa RFSL-ovog vebsajta:

„Nekad i sad”
U DREVNOJ GRČKOJ, ljubav između starijeg muškarca i mlađeg dječaka se veoma cijenila.  Uprkos tome nije ispravno reći da je tada doživotna homoseksualnost bila norma, jer je cilj mladog muškarca, na kraju, ipak bio da se oženi.  Paralelna forma homoseksulanosti kod žena i robova nije postojala.  Zbog toga je, takav oblik homoseksualnosti odraz izrazito patrijahalnog društva.   

Grčko ostrvo Lezbos, gdje je pjesnikinja Sapfo u 5-om vijeku prije Krista poučavala mlade djevojke, je darovalo naziv ženskoj formi homoseksualnosti.  Reč „lezbejka” je izvedena iz imena ostrva.

Kršćanstvo je donjelo novi pogled na seksualnost.  Veza sa stvaranjem je isticana i požuda je osuđivana. Homoseksualna djela su postala griješna jer su remetila poredak stvorenja.”
(Kraj citata RFSL-a)

Primjetite kako RFSL izgleda da zavidi društvu drevne Grčke na njenoj „veoma cjenjenoj ljubavi između starijih muškaraca i mlađih dječaka”.  Očigledno je da ovdje govorimo o veoma rasprostranjenoj pedofiliji u drevnoj Grčkoj.  Ne možemo a da ne zaključimo da RFSL žali što je „kršćanstvo donjelo novi pogled na seksualnost”.  Izgleda da čeznu za epohom kada su požuda i pedofilija bile norme.

Kršćanstvo je sigurno donjelo novi pogled na svijet u kome se vrijednost svake osobe naglašava.Kršćanstvo je dovelo do kraj žrtvovanje ljudskoga mesa u gladijatorskim spektaklima, ropstvo i mogućnost da stariji muškarci iskažu svoju „visoko cjenjenu požudu prema mlađm dječacima” da bi zadovoljili svoje strasti.  Žene su počele bivati visoko vrjednovane i ukorijenilo se opce poštovanje ljudskoga života.  Jezgro porodice koje čini mama, tata i djeca postalo je zdravi ugaoni kamen društva.  I seksualna vjernost između supružnika je postala željena norma više nego „ljubav između starijih muškaraca i mlađih dječaka”, koja je bila toliko cjenjena u drevnoj Grčkoj.

U ovoj novoj kršćanskoj civilizaciji, ljudi su počeli da cijene moral i etiku jer su vjerovali da će pred svojim Stvoriteljem jednog dana biti smatrani odgovornim za svoja djela.  Podnosice račun koliko su bili odgovorni prema svojim porodicama i ljudima sa kojima su se susreli tokom svog života.  Kao što je opce poznato, 2000 godina koje slijede nisu bile savršene.  Imali smo krstaške ratove, mračno srednje doba, ropstvo i periode promiskuiteta, pijanstva i opce moralne dekadencije.  Ali takvo ponašanje se smatralo poročnim i nikada se nije smatralo normalnim ili poželjnim.  Tokom 2000 godina naše civilizacije, naš pogled na svijet se zasnivao na vrijednostima dovoljno jakim da isprave periode dekadencije i izopačenosti.  Ali u našem dobu, u Zapadnom svijetu dešava se dramatični obrt kakav do sada nije viđen. 

Kraj naše sadašnje civilizacije?
Sada vidimo, po prvi put tokom 2000 godina, kako se dekadencija i promiskuitet uzdižu kao nešto u čemu se može uživati pa se stoga smatraju i poželjnim.  Na kraju ljeta, čitao sam u Dnevnim novostima (na švedskom: Dagens Nyheter), glavnom dnevnom časopisu u našoj zemlji, apel upućen čitaocima da pošalju (za objaviti) priče kako su bili nevjerni svojim supružnicima tokom ljetnjeg odmora („hur du varit otrogen på semestern i sommar”).  Ovaj poziv je upućen da bi čitaoci mogli da uživaju čitajući o predivnoj požudi i nezakonitom seksu.  Takvi poroci su uvijek postojali ali naša civilizacija to nikada nije toliko hvalila kao što to danas čini.  Strukturu porodice, koja nas je tako dobro služila 2000 godina, sada kidaju na komade i to pred našim očima.  Sada gledamo kraj jedne veoma duge civilizacije. 

Gledajući na duže staze civilizacije nikada ne traju vječno.  Dođu i odu.  Tako da ne bi trebali biti iznenađeni.  To je poput ciklusa.  Svaka civilizacija započinje sa varvarizmom, nakon koje dolazi tiranija.  Onda se propisuju zakoni da bi oni upravljali ponašanjem.  Na početku to se odvija pod nekom vrstom diktature, od koje se kreće ka političkoj slobodi i poštovanju ljudskoga života, kada članovi društva beru plodove organizirane civilizacije izgrađene na časnim vrlinama i međusobnoj podršci.  Ali onda se uvuče pohlepa.  Nju prati ljenost i opca nevoljnost za radom.  Onda se pojave dekadentnost i porok i raspad porodice.  I da li je to u čemu se mi danas nalazimo?  U slomu naše civilizacije na putu ka varvarizmu i završetku ciklusa civilizacije.