pre-ref 29  

Ref. 29:
Ova referenca (koja je na engleskom) se odnosi na punu pisanu presudu Vrhovnog suda Švedske u suđenju pastora Ake Grina, kome je presuđeno u donjem sudu da služi vrijeme u zatvoru zbog svoje propovijedi o seksualnom nemoralu u Švedskoj.  Vrhovni sud se složio s odlukom donjeg suda da je Grin počinio zločin koji je zasluživao zatvorsku kaznu.  Međutim, sud je morao da razmotri svoju odluku jer bi ona bila žestoko kriticizirana ako ne i opovrgnuta od strane Evropskog suda za ljudska prava.  Evropski sud obuhvata i članove koji su iz zemalja koje nisu još postale tako sodomistički i heodonistički nastrojene kao naša zemlja.  U drugim zemljama oni se još uvijek drže osnovnih ljudskih prava, tj. slobode govora ali i slobode religije.  Stoga, da je njihova presuda bila da je “kriv” ona ne bi bila odobrena u sudu Evrope.  Stoga je pastor Grin bio oslobođen od strane Vrhovnog suda Švedske.  Međutim, zakon Švedske – koji ograničava slobodu govora i religije – je još uvijek na snazi i sprovodi se u našoj zemlji.  Homomafija ne da da se on promjeni jer veoma efektivno ućutkuje mnoge propovjednike.  Jer oni jednostavno ne žele da prođu kroz ovu vrstu legalnog maltretiranja koje je pastor Grin morao da podnese. 

Vrhovni sud Švedske je veoma jasno ispoljio svoje rezonovanje pismenim putem u presudi ovog slučaja.  Prevedeno na vaš jezik (dio) glasi:

Bilješka:
Rečenice što slijede su posljednje rečenice paragrafa u sredini pisane presude.  One sumariziraju mišljenje suda da je Ake Grin (koga skraćeno zovu AG u ovom dokumentu) stvarno bio kriminalac u očima suda Švedske. 

ÅG je svojevoljno širio ove izjave u propovijedi pred svojom zajednicom, svjestan toga da će one bit shvaćene kao uvredive.  U značenju 16-og poglavlja, 8-og odjeljka kaznenog sistema, koji je bio izražen u motivima, te izjave stoga moraju biti smatrane kao da su izrazile prijetnju za homoseksualce kao grupu ljudi.

Bilješka:
Ali zbog različitih zakona o ljudskim pravima u Evropskoj Uniji (EU) Vrhovni sud Švedske je morao da poštuje te zakone te je bio prinuđen da zakon Švedske stavi po strani.  Pri kraju dokumenta napisano je slijedeće: 

Vrhovni sud mora, međutim, sada mora presuditi da li je primjena 16-og poglavlja, 8-og odjeljka kaznenog priručnika u slučaju AG treba staviti po strani jer bi u suprotnom primjena bila kršenje Ustava (cf. Odluke Vrhovnog suda Švedske NJA 2000 str. 132 i 2005 str. 33) ili te Evropske konvencije (cf zakon 1993/94:117 str. 37 f. i izvještaj odbora 1993/94:KU24 str. 17 ff.).

A dokument nastavlja:

Kada Evropski sud za ljudska prava procjeni da li je došlo do navodne ograničenosti demokratskog društva, sud će presuditi da li se odnosi na urgentnu društvenu potrebu, da li je proporcionalna legitimnom cilju koji je tražen i da li su razlozi dati od strane držanih vlasti relevantni i dovoljni da se opravdaju (presuda suda 26. aprila, 1979. godine u slučaju Sandej Tajmsa protiv Britanije, str. 62, Publikacije Serije A br. 30).  Kao što se odnosi na izražavanje koje širi, potstrekivanje, promovira ili opravdava mržnju koja se zasniva na netoleranciji (obuhvatajući i religijsku netoleranciju) – “govor mržnje” – Sud ljudskih prava smatra da je možda neophodno da se kažnjavaju ili čak i spriječi izražavanje ove vrste.  Ukupna procjena svih okolnosti mora biti obavljena, uključujući i kontekst onoga što je rečeno i konteksta u kom su izjave date, da bi odredili da li su restrikcije proporcionalne u odnosu sa svrhom i da li je su razlozima za to bili relevantni i dovoljni. Priroda i oštrina kazne takođe mora biti uzeta u obzir u ovom kontekstu.  (Vidi presuda u Gunduz slučaju, str. 40; uporedite takođe s presudom Suda 9. Juna 2004. godine u slučaju Abdule Ajdin protiv Turske, str. 35; aplikacija 42435/98, nije objavljena)…..

U ukupnoj proceni okolnosti – u svijetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava – slučaja AG jasno je da to nije bilo iskazivanje tako mržljivih izjava što obično nazivamo govorom mržnje.  Ovo se isto primjenjuje na to što je on izgovorio te se to može smatrati kao nešto daleko-dosežno, kada on kaže da su seksualne nenormalnosti kao kancerogeni tumori, pošto je ta izjava viđena u svijetlu onoga što je on izlagao u svojoj propovijedi, ne vidi se kao takva da promovira ili opravdava na bilo koji način mržnju prema homoseksualcima.  Način na koji je on to rekao je možda malo više ponižavajući nego riječi koje su korištene da se objasni ista stvar u Svetom Pismu, ali recimo da možemo to shvatiti kada uzmemo u obzir poruku koju je želio da prenese svojoj publici.  On je ovo izjavio na propovijedi pred svojom zajednicom na temu koja je uzeta iz Svetog Pisma.  Pitanje da li je vjera na kojoj je osnovi on ovo izjavio legitimna ili ne, ne treba uzeti u obzir u procjeni situacije (Presuda Evropsog suda za ljudska prava 26. Septembra 1996.godine, u slučaju Manousakis i ostali protiv Grčke, str. 47).

Pod takvim okolnostima će najvjerovatnije Evropski Sud Ljudskih Prava, dok bude ispitivao Akeova ograničenja pri propovijedanju njegovih ideja koje su utemeljene na Svetom Pismu, što bi presuda da je kriv opunomoćila, Sud bi stigao do saznanja da takvo ograničenje nije prikladno te da se na taj način krše Evropske Konvencije.

Izražavanje netrpeljivosti i agitacija nacionalnih ili etničkih grupa ne može biti smatrano za to da imaju tako posebno značenje za koje bi trebalo da postoje konflikti između Evropskih konvencija i našeg kaznenog sistema (cf. izvještaj odbora 1993/94:KU24 str. 18 ff.). To definitivno proizilazi iz gore-navedene izjave prema kojoj je javni tužilac citirao prilagođenu izjavu kriminalne radnje koja mora biti smatrana za izražavanje netrpeljivosti.  Jedan od razloga uključivanja Evropskih konvencija u zakone Švedske je bio, da se stvori određena osnova za neposredno primjenjivanje konvencija u sudovima Švedske (vidi zakon 1993/94:117 str. 33). Vrhovni sud je također u nekoliko odluka ustanovio da mora postojati mogućnost zaobilaska ovakvih izjava koje se tiču značenja zakona stvorenog u pripremnom radu ili u slučaju zakona kada je potrebno tumačenje konvencija koje su izražene u odlukama Evropskog suda za ljudska prava (vidi najskorije Odluke Vrhovnog suda Švedske NJA 2005 str. 462; cf raniji sudski slučaji koji obuhvataju NJA 1988 str. 572, 1991 str. 188, 1992 str. 532 i 2003 str. 414). Ono što je izjavljeno ukazuje da je potrebno više da se dokaže agitacija nacionalne ili etničke grupe nego što je to bilo u ovom slučaju, te će se tada postići usklađenost s Konvencijama.  Kao što smo izjavili, možemo da predpostavimo da bi takva primjena ne bi bila u skladu s Konvencijama te presuda da je kriv AG ne bi zaživjela uzimajući u obzir sve okolnosti u ovom slučaju.

U skladu s time što je ovdje izjavljeno, krivična prijava protiv Agea se povlači.

Da vidite ovaj cijeli tekst u originalu na engleskom jeziku kliknite ovdje (veličina dokumenta: 92 k)